Evaluacija je provedena u proljeće 2013. godine na uzorku od 67 roditelja koji su sudjelovali u programu i 60 roditelja u skupini za usporedbu, koja nije sudjelovala u programu. Kod djece roditelja koji su sudjelovali u programu najzastupljenije teškoće bile su genetski sindromi, oštećenje govorno-glasovne komunikacije, motoričke teškoće, oštećenje sluha, hiperaktivnost, oštećenje drugih organa i organskih sustava, intelektualne teškoće/mentalna retardacija, oštećenje vida, poremećajI iz autističnog spektra, višestruka oštećenja te druge teškoće. 

Ukupno uzevši, promjene koje su utvrđene nakon sudjelovanja u programu u tome kako se roditelji osjećaju i ponašaju upućuju na porast 'roditeljskog morala' u nošenju sa zahtjevima roditeljstva djetetu s razvojnim teškoćama, na porast iskazane potrebe za osobnom podrškom te na smanjenje učestalosti razvojno nepoželjnih postupaka vikanja i udaranja. Kako do ovakvih promjena nije došlo kod roditelja koji nisu sudjelovali u programu, smatramo da ih se može pripisati učincima programa.

Pitanja na koja su roditelji željeli pronaći odgovor na radionicama „Rastimo zajedno Plus“ odnosila su se na:

• Suočavanja s novim izazovima: Kako postići balans između brige o djetetu s posebnim potrebama i normalnog života? Kako pripremiti budućeg brata/sestru da je brat koji ga čeka drugačiji od svojih vršnjaka i njega/nje samog? Kako objasniti okolini poteškoće djeteta i kako da se okolina prilagodi djetetu, a ne dijete okolini?
• Nastojanje da se što bolje odgovori na potrebe djeteta: Voljela bih čuti iskustva drugih roditelja, osobito onih čija su djeca starija od mog djeteta.; Željela bih kroz razgovor s drugim roditeljima čuti kako oni funkcioniraju i vidjeti mogu li ja još više učiniti za svoje dijete na određenim područjima razvoja.; Upisati dijete u vrtić ili ne? Kakav vrtić?; Kako pomoći drugom djetetu u obitelji da prihvati bratov hendikep? Kako se više igrati sa svojim djetetom i kako mu postaviti granice? Kako ga pridobiti da me posluša kad nešto kažem?
• Povećanje osjećaja sigurnosti (smanjenje nesigurnosti) u vlastite odgojne postupke: Hoću li uspjeti odgojiti dijete za samostalan život? Željela bih potvrdu o svom ponašanju, što je dobro, što nije.; Voljela bih naći odgovor činim li sve što mogu za svoje dijete ili je to premalo?; Kako se više igrati sa svojim djetetom i kako mu postaviti granice?; Kako djetetu objasniti da ne radi stvari koje ne bi smjelo?
• Osnaživanje i razumijevanje djeteta: Kako razvijati samopouzdanje kod djeteta? Kako izvući maksimum iz svog djeteta, a da mu to ne bude dramatično iskustvo? Kako poticati dijete da istražuje i uči? Kako mu pomoći da lakše podnese odrastanje? Kako mu objasniti da nije kao ostala djeca?

Na kraju programa više od pola roditelja je navelo da su pronašli odgovor na svoje pitanje s početka programa. Daljnjih 43% je izjavilo da su odgovor pronašli djelomično, dok 3% roditelja nije na radionicama pronašlo odgovor na svoje pitanje.

Više o evaluaciji možete pročitati u publikaciji

https://www.unicef.hr/wp-content/uploads/2015/09/rz-publikacija_el-knjiga.pdf

Izjave roditelja nakon završenog programa „Rastimo zajedno Plus“:

• Postao sam hrabriji prihvatiti situaciju, dobio snagu i energiju da lakše prolazim kroz tešku situaciju.
• Puno pozitivnije gledam na to da imamo dijete s teškoćama u razvoju nego ranije. Dosta bolje surađujemo s djetetom.
• Više razumijevanja i osjećaj da nisam sama u svemu ovome.
• Emocionalno sam čvršća i stabilnija i mogu govoriti o našoj situaciji jasnije i fokusiranije.
• Stvarno prihvaćanje istine da moje dijete ima određene razvojne poteškoće.
• Vrijeme provedeno daleko od svakodnevnice, a opet sa djetetom u fokusu.
• Shvatila sam da nisam jedina i da su pred nama godine borbe.
• To što manje radim „mehanički“ neke svakodnevne radnje s djetetom, više ju uključujem u odluke i više pažnje obraćam na njene potrebe i želje iako ih ne zna verbalizirati.
• Za dijete je dobitak da zna da nije samo.
• Da ga slušam i čujem, da se trudim da ga razumijem, da ga podržavam i ohrabrim.
• Smirenija, zadovoljnija i organiziranija mama, „više“ tate, sretnija i zadovoljnija obitelj.
• Malo mirnija mama, sigurnija u sebe. Opuštenija atmosfera doma.
• Bolje razumijevanje dječjeg razvoja i načini na koje ja mogu utjecati na njegov bolji razvoj.
• Kroz osobni razvoj pomoći ću djetetu osloboditi se potrebe „biti savršen“.
• Naučila sam govoriti o svojim osjećajima.
• Moja želja je bila naučiti više kako motivirati svoje dijete za vježbanje i razvoj, a čini mi se da odgovor u meni – ja moram biti zadovoljnija i sve ide lakše.
• Sve je jako korisno, možda bih izdvojila dio koji je posvećen isključivo roditeljima.
• Zahvaljujem voditeljima na opuštenosti i stručnosti kojom su učinile da i mi dalje radimo na sebi.

NEZAVISNA EVALUACIJA

Rezultati sveobuhvatne vanjske evaluacije koju je 2016. godine proveo nezavisan tim stručnjaka pokazali su da su programi „Rastimo zajedno“ i „Rastimo zajedno Plus“:

• visoko relevantni za potrebe roditelja (uključujući i roditelje djece s teškoćama u razvoju) i stručnjaka (odgojitelja i stručnih suradnika)
• učinkoviti u postizanju poželjnih promjena u roditeljskim znanjima i vještinama, kao i u znanjima i vještinama stručnih voditelja
• dugoročnog pozitivnog utjecaja na odnose roditelja i djece, te roditelja i stručnjaka.

Preporučeno je da se unaprijedi njihova održivost.

Formativna evaluacija Programa za podršku roditeljstvu ‘Rastimo zajedno’ i ‘Rastimo zajedno Plus’ Vlade Republike Hrvatske i UNICEF-a

https://www.unicef.hr/wp-content/uploads/2015/12/Evaluacija_Rastimo_zajedno_sazetak.pdf